Rečenice s potpisom

Često se u razgovorima o novim knjiga poseže za pridjevom “aktualne”. Pridjev implicitno upisuje i vrijednosni sud.

Veliki Viktor Žmegač, u knjizi eseja “Europski duh” (Profil, 2012.) u eseju  “Od knjige do zbilje” kaže sljedeće: ”Postoje knjige koje pod svaku cijenu žele biti aktualne. Pa nakon pet ili deset godina to više nisu. Drugom ekstremnom tipu pripadaju knjige koje, isto tako, pod svaku cijenu ne žele biti aktualne, nadajući se da će ih njihova univerzalnost konzervirati. Tipološku galeriju upotpunjavajun djela čiji autori svojoj mašti ne nameću program, prepuštajući vremenu da pronađe aktualnost ili univerzalnost. Stoga se može dogoditi da tekst u respektabilnim godinama najednom postaje svjedočanstvo, tako reći reportaža, iako u doba njegova nastajanja nije bilo konkretnih poticaja iz zbilje. Proroci su magijske ili mitske ličnosti. Književnom djelu magija nije potrebna; empirijska zbilja mu jednog dana može dodijeliti snagu vidovitosti. Sve to dakako s Nostradamusom i srodnim autorima nema nikakve veze. Tko želi biti prorok, obično promaši. Šanse imaju samo pisci koji sve prepuštaju slučaju”. 

20+