Prsti desne ruke

“Bog čuva one koji bježe”, govorio je pater Celestin, svećenik kojeg sam se u osnovnoj školi bojala više od svih nastavika. Na izrečeno je zaboravljao čim bi s propovjedaonice primijetio da je nekolicina nas nedjeljnu svetu misu napustila odmah nakon Podizanja.

Zbog toga je već dan poslije, na vjeronauku, održavanom prije prvog sata jutarnje školske smjene, dodavao: “Ali i one koji gone”.

One zbog kojih se bježi, a koji ostaju uvijek na istome mjestu, nesretni i pomireni sa stanjem, ivanovački pater nije spominjao. Možda zato što je na svijetu oduvijek bilo mnogo više onih kojima je odgovarala blaga kontinentalna klima, bez nenadanih toplotnih udara i bez nenajavljenih velikih snjegova.

ulomak iz romana “Bilješka o piscu

+18