Blog - Zašto sam Vam lagala?

    Loading posts...
  • Dolinom se šetala

    Odavno već znamo da je u pučkoj kulturi – kao i u svakoj drugoj – malo što doista autohtono: tekovine te kulture sele se iz jedne u drugu nacionalnu sredinu, iz jednoga jezika u drugi pa ondje bivaju prihvaćene i posvojene, da bi se nakon stanovitoga vremena počele doživljavati kao izvorni domaći proizvod. Kod pjesama se to najbolje vidi: ima ih mnogo za koje bi se čovjek zakleo da su…

  • U potrazi za natkrivenim mostom

    Kad sam prije devetnaest godina objavila roman „Bilješka o piscu“, jedan mi je, tada mladi, kritičar napisao da je najveći problem mog teksta u tome što žena ne može biti ljubavnica punih osamnaest godina. Ne postoji to strpljenje kojim će čekati.  I zbog toga je roman opisao  provincijalnim. Nisam razumjela da li se onda pod tim „provincijalnim“ ipak podrazumijeva  da neke žene, točnije  žene  u provinciji, mogu izdržavati u takvom…

  • Vremenska prognoza

    Opet sam nasjela. Simpatični meteorolog sve je krivo rekao. Obećao je da će na istoku Hrvatske biti sunčano i iznad, kako se kaže, prosjeka za ovo doba godine. Ma da je to kazao jedanput, ali dvaput. Učinio je to sa smiješkom. Kao i obično. I što je najgore, nije me prevario prvi put. Tako je isto bilo i kad sam išla u Zagreb popisati ugovor  za svoju prvu knjigu. Najavio…

  • O sadašnjoj pameti i onim godinama

    U ključnim godinama odrastanja rijetko sam viđala majku. Nisam je imala priliku upitati što misli je li pametno odseliti, pa makar i na određeno vrijeme, iz grada svoje mladosti. Ona je, vidjevši kako se u prvim godinama ženskosti lomim i koliko se bojim, izgovarala rečenicu: „E, da mi je sadašnja pamet, a one godine“. Sadašnja pamet odnosila se redovito na pamet vremena u kojem razgovaramo, a „one godine“ padale su…

  • Avan

    Današnja djeca više se ne igraju kauboja i Indijanaca. Obuzeta su svemirskim letovima i superherojima, pa u njihovoj kulturi vestern ne znači ništa. A u moje vrijeme bilo je sasvim drugo: čitali smo knjige o Divljem zapadu i gledali smo filmove, znali smo imena svih glumaca i svih revolveraša što su ih ti glumci glumili, pravili smo lukove i strijele, a običnu sjekiricu u našoj šupi zvali smo tomahavk. Smatrali…

  • Je li Pavao Pavličić alergičan na dunavsku vodu?

    Uz Dunav grade šetnicu. Bit će lijepa kao ona uz Dravu, osječka. Upravo sam to htjela reći mom vodiču po Vukovaru koji je, drugog dana kolovoza prošle godine, parkiralište nedaleko Šapudla odabrao za prvu točku cjelodnevnog razgledavanja grada. Međutim, njega u tom trenutku više nije bilo na mjestu na koje me doveo. Na klupi do mene ležale su bačene hlače i majica. Jedno čuđenje zamijenjeno je isti trenutak drugim. Čuo…

  • Mamo, ovdje se baca Mesić

    Moj djed Fabijan nije odlazio na nedjeljne mise. Meni je njegovo ostajanje u kući predstavljalo čvrst dokaz ispravne političke orijentacije. Dok su ukućani – sjedeći na crkvenim drvenim stolicama – pratili riječi propovijedi, djed je zavaljen u svoju kućnu fotelju, slušao vijesti što su šumovito pristizale iz aparata “Triglav”. Poslije ručka uvjeravao je baku u genijalnu koncepciju nesvrstanoga svijeta i nije pokazivao razumijevanja za njezine komentare vezane uz dolazak mladoga…

  • Škripi đeram, tko je na bunaru

    Dugo se vjerovalo da je strujanje utjecaja između narodne i umjetničke književnosti jednosmjerno: narodna je, tobože, izvorna, autohtona, na nju se i ne može utjecati, nego se samo može dogoditi da ona postane uzor učenim pjesnicima. Poslije se otkrilo da ta teza nipošto ne stoji: ono što nas se doimalo kao izvorno i domaće, samo je prispjelo sa strane u nekom ranijem trenutku, koji se već i zaboravio. A osim…

  • Ljudi ne stare dok god sanjare…

    Kada se u književnosti, ali i u svakodnevnom životu, ne bismo propitivali o onome što smo učinili, kada ne bismo dovodili u sumnju i razmišljali o tome kako bi naši životi danas izgledali da smo u danom trenutku otišli u neki drugi grad, pročitali neku drugu knjigu ili na kavu pozvali nekog drugog muškarca, ovaj  bismo svijet daleko teže izdržavali i ne bismo bili u stanju na stranicama literature vidjeti…

  • Život u šolji kave

    Nikada nisam išla u vrtić. Za to nema potrebe,odgovarala je moja teta svima onima koji su se usudili primijetiti da bi djetetu bilo korisno družiti se i s vršnjacima. Zavidjela sam djevojčicama koje su u grupama, uz asistenciju školovanih drugarica, u lijepoj prizemnici na rubu Pejačevićeva parka, crtale cvijeće i zvijezde petokrake, izrađivale mala radnička odijela i kartonske satove. Zavidjela sam im i što se igraju konobarica i gostiju pa…