Blog - Zašto sam Vam lagala?

    Loading posts...
  • Sinoć kad je pao mrak

    Pjesma koja slijedi privukla mi je pozornost zbog toga što se u njoj na izrazit način miješaju ruralni i urbani elementi, pri čemu je prisutna i autorska svijest o postojanju tih dviju sfera i o mogućnosti da se one zaposle u stvaranju nove popularne pjesme.  U tom smislu, tekst može poslužiti i kao neka vrsta povijesnoga svjedočanstva o odnosima našega sela i grada, kao i načinu na koji su ti…

  • Živjeti do kraja

    U današnjoj šetnji Trešnjevkom dolazimo i do Čakovečke ulice. Pokazujem Magdaleni zgradu u kojoj su nekada živjeli Ivan Raos, Antun Šoljan, Ivan Slamnig, Zvonimir Golob, Miroslav Vaupotić,  Milivoj Slaviček. I dok govorim njoj, vidim stanare koji otključavaju ulazna vrata i zasigurno ne znaju da su prije šest desetljeća –  baš tu gdje oni sada stanuju – svoje prve pjesme, znanstvene članke, prozne tekstove pisali oni bez kojih bi svaka povijest…

  • Bilješka o „zamucanim“ receptima

    Plašim se kako će ubrzo, samo što nije,  svanuti jutro s kojim će na snagu stupiti zakon o zabrani sjećanja. Istoga će nam dana televizijski urednici ponuditi i tri nove raskošne emisije o kuharskim umijećima. Nove recepte nećemo smjeti dovoditi u vezu s predjelima i desertima serviranim na našim nekadašnjim trpezama. U trgovačkim će nam centrima nuditi  jagode propisanog oblika i veličine. Kušat ćemo ih s nelagodom jer ćemo zatajivati…

  • Mudrost moga ćaće

    „Pedeset odsto se samo od sebe riješi, ne sikiraj se toliko. U svakoj je čaršiji isto“, znao mi je govoriti ćaća. Nisam voljela tu njegovu opuštenost. Grizla bih nokte zbog stvari na koje nisam mogla utjecati, zbog rješenja koja mi se nisu sviđala. „Pedeset odsto se samo od sebe riješi“, zvoni mi i danas, kada oca više nema da mu priznam koliko je bio u pravu.  Dozvala sam tu rečenicu…

  • Lavor

    Nedavno sam, u potrazi za nekakvim podatkom, listao novine iz ranih šezdesetih godina XX. stoljeća. O osjećaju koji čovjeka prožima dok iz daleke budućnosti motri prošlost koja je bila i njegov život, moglo bi se naširoko govoriti. Ali, ja se u to neću upuštati, nego ću kazati nešto o pjesmici na koju sam u tim novinama slučajno nabasao, a potom se nad njom zamislio. Novine su, naime, bile nedjeljne, pa…

  • Crtica o književnim nagradama

    „Bit će prilike“,  često mi kaže P. Znam da to izgovara samo zbog toga da me umiri, da – u trenucima kad čujem da se netko jačao tuđom slabošću – ne krenem prema mobitelu, da ne zaplačem, da ne potražim sedativ. On vjeruje da stvari uvijek sjedaju na  svoje pravo mjesto, da se propusti i nepravde razotkrivaju. I da se isplati, čekajući na to, biti strpljiv. A  ja sumnjam u…

  • Šuti, gluvo bilo

    (nastavak) Gledala sam ga u onoj Andrininoj vjetrovci. Tek je svanulo. Trčkarao je od stabla do stabla, saginjao se, ljutito šutao debla, ponovno se vraćao na isto mjesto. U jednom je trenutku skočio visoko. Učinio je to zaredom nekoliko puta. Radovala sam se što je pronašao uskršnje gnijezdo. Oduvijek su u našim krajevima gnijezda sakrivali u dvorištima. Roditelji su to činili noću, pod svjetlošću svijeće ili slabe baterijske lampe, a…

  • Šuti, gluvo bilo

    (nastavak) U sarajevskoj zračnoj luci dočekao nas je sutješki gvardijan.             – Nisi se promijenila, bilo je prvo što je rekao. Pozdravio se s Lovrom, pohvalivši njegovu visinu i cool jaknu, boje nekakvoga engleskoga nogometnoga kluba čiji naziv nisam upamtila. Fratrov smiješak otopljavao je sivilo prostora; prozore kroz koje se jedva vidjelo, neveselost na licima osoblja, tanjurić na kojem se kockica roza ružina rahatluka, ponuđena uz pravu turskukafu, činila napuštenom…

  • Šuti, gluvo bilo

    (nastavak) Na svoj rođendan, čija je proslava scenaristički razrađana do u sitne detalje, Lovro je najboljeg prijatelja odveo na kat, u svoju sobu, da bi mu pokazao jednu pravu sliku, kako je rekao. Čim su se spustili u slavljenički prostor, ukrašen samo narančastim balonima, Stefano me isti čas upitao: „Stvarno vi, teta, nemate tamo groblje? Zašto mrtvaci leže u  dvorištu?“        – Pričat ću vam jedanput o stećcima, ali ne…

  • Šuti, gluvo bilo

    (nastavak) – Ali, on je pobio naše i tvoje, Kato. Oprosti, Katarina. U snu, tako pričaju.           – Ne, njega je raznijela mina, Andrina. Zapamti to! Pašteta, Gavrilovićka. Sjećaš  se one kutijice narančaste po kojoj je mirisala naša čajna kuhinja? Ti si se radovala tvorničkom kruhu i pašteti. Ja sam više voljela miješanu marmeladu iz bijelih plastičnih kadica.       – U redu, izgovorila je Andrina, puno tiše nego prije devet…