Blog - Zašto sam Vam lagala?

    Loading posts...
  • Rožica sem bila

    Da u pučkome stvaralaštvu može biti minimalizma, znat će svatko tko se ikada podrobnije pozabavio tim tipom tekstova. Ponekad je dovoljno tek nekoliko redaka da se izrekne sve što se htjelo reći i stvori zanimljiva literarna tvorevina. Pri tome je moguće razlikovati dva tipa minimalističkoga teksta. Jedan je onaj kod kojega se izriče neka jaka i aforistična tvrdnja, za koju se onda pretpostavlja da dostatno izražava neki novi sadržaj; tako…

  • Pred „veliki raspust“

    U djetinjstvu sam često gubila stvari. Moli se svetom Anti, govorila je teta. Svetac me volio. I ja bih, nakon nekoliko molitvi upućenih samo njemu, pronašla ključeve, olovku, kajdanku… Molila sam mu se i svakog trinaestog lipnja, u Našicama, među štandovima s plastičnim igračkama i licitarima,  nadajući se  da će i meni jednoga dana netko darovati porculansku bebu, lijepu kao što je bila lijepa ona koju je moja prva komšinica…

  • Sliče li kuće na svoje vlasnike?

    Kuća u kojoj sam provela djetinjstvo bila je izgrađena uz glavnu  prometnicu prema Osijeku. Šest godina prije moga rođenja projektitrao ju je njemački  arhitekt Röhm. Na tu su činjenicu moji staratelji bili itekako ponosni. Kožnu futrolu, u kojoj su bili uloženi ovjereni nacrti, čuvali su na donjoj polici secesijske vitrine koja je bila najmanje dvadeset centimetara dublja od  dimenzija uobičajenih za takav model namještaja. Ispred dragocjenoga valjkastog paketića, sličnog onom…

  • Muž i ljubavnik

    Na grobu muškarca koji je brinuo o mom odgoju stoji ispisano njegovo ime i prezime, godina rođenja i godina odlaska. I deset godina poslije njegove smrti, ja na crnoj mramornoj ploči – čija jednostavnost oponaša blagost njegove osobe – primjećujem prostor ostavljen za upisivanje još jedne riječi. U mojoj prvoj štednoj knjižici, otvorenoj u maloj poslovnici “Slavonske banke”, u rubrici zanimanje roditelja-staratelja, pisalo je “književnik”. U mjestašcu čiji popis stanovništva…

  • Krpe

    Među novozagrebačkim naseljima, Trnsko je drugo po redu nastanka: podignuto je ono odmah poslije Savskog gaja, početkom šezdesetih godina. Zato se ondje i sad jasno vidi kako se nekada gradilo, kako se urbanistički razmišljalo, a i kako se živjelo. Ja jako dugo nisam onamo zalazio, a nedavno me je put ponovo nanio u Trnsko, te sam ondje doživio jedan zanimljiv susret; taj susret opet probudio mi je davne uspomene nad…

  • Lektira za političare

    Studenti su se samo smiješili kad bih im znala, u godini predsjedničkih, parlamentarnih ili lokalnih izbora, reći kako bismo trebali napraviti popis hrvatskih romana koje bi kandidati – prije nego li dođu na izborne liste – trebali pročitati. To je podrazumijevalo da bismo mi, kao ispitivači koji daju dopusnicu, dobili svojih pet minuta moći. Pristupnici bi morali znati kako se Krsto Frankopan ponašao u tamnici, tko je slomio Petra Krešimira…

  • O inatu, strpljenju i bijegu

    „Pred oltarom, zavukavši desnu ruku pod potkošulju, ponovno sam dodirnula kvržicu. Nije bilo pogreške. Nalazila se na onom dijelu tijela u čiju me ljepotu, baš one splitske noći, u godini koja će prvo kalendarsko godišnje doba uvesti u nacionalnu povijest – i o čijim će posljedicama poslije punih četvrt stoljeća u Lundu govoriti i oporbeni hrvatski političar – uvjeravao Petar, diveći se ponajviše nježnosti mojih bradavica. Baš u trenutku kad…

  • Ju te san se zajubija

    Postoje u vezi s književnim tekstovima neke predrasude koje su tako duboko ukorijenjene da ih više i ne doživljavamo kao predrasude, nego kao zdravorazumske istine koje nije ni potrebno dovoditi u pitanje. Jedna od njih tiče se jednostavnosti odnosno složenosti lirskih sastavaka, kao i društvenih ambijenata u kojima takvi sastavci nastaju. Predrasuda ima dva lica. Jedno je ono koje podrazumijeva da su umjetnički tekstovi uvijek značenjski složeniji, a pučki da…

  • „Povrh starog Griča brda“

    „Tvrda u nama budi vjera, vjera u našu budućnost. Zagreb odolio je Turčinu i Tataru, kugi i požaru, Zagreb odoljet će i jurišu prirodne sile. Naš grad na lijepu moći će se pohvaliti da je kroz vjekove iskapio gorki kalež patnje dodna, neka se zna kolika je to patnja i nesreća bila; mjera pretrpljene nesreće povećava junačku nadu u budućnost. Mnogo smo pretrpjeli od pamtivijeka, strahotu pretrpjesmo skorih dana, ali…

  • O kavi i dokolici

    U raskošnom vrtu jedne vile, među cvjetove dubrovačkog koralja i gospara, netko je utaknuo šiš s vratašcima okrenutima prema moru. Sigurna sam da ga samo rijetki primjećuju. Gosti ljubaznog domaćina redovito, slutim, nijeme nad ljepotom i silinom kruzera koji, neovisno o vremenskim prilikama, manevriraju nekoliko metara ispred njihovih očiju. Toga dana uplovljavao je jedan od najluksuznijih. Gledala sam u smjeru u kojem su gledali i ostali. Za razliku od većine,…