Blog - Zašto sam Vam lagala?
-
Stablo crvenih listova
“Možda je tako i bolje”, pomislila sam prije nekoliko dana kad sam, u šetnji Sarajevom, boreći se s teškom glavoboljom, krenula prema kući na Malti, da bih nakon četiri desetljeća vidjela odakle sam krenula u bolji život. Na mjestu na kojem je donedavno stajala, nikada ožbukana, prizemnica dočekala me prazna površina. Iz ruksaka sam izvadila fotoaparat i usnimila prostor na kojem će neki bogatiji budući vlasnik sagraditi raskošniji stambeni prostor.…
-
Tko je đak, a tko učitelj?
Ne znam je li na samom početku mog novog čitanja Škole pisanja (roman se prvi put pojavio 1994.) potrebno spomenuti da je, baš neposredno prije pisanja tog romana, Pavličić bio predavač u radionici kreativnog pisanja pri SC-u u Zagrebu. Podatak zasigurno nije suvišan, ali ne mislim da je ikako važan za doživljaj romana. Samo poučavanje pisanja ne predstavlja ovdje temeljni motiv. Ako bi se „između redaka“ ipak trebalo pročitati što…
-
Parovi
Šarmantni profesor s moga fakulteta voli ponavljati kako smo nas dvoje istoga dana promovirani u zvanje doktora znanosti. Ne znam jesam li ga, kada mi je to rekao prvi puta, povrijedila svojim ravnodušnim doista, doista u kojem nije bilo gotovo ništa od intonacije kakvu bi trebala sadržavati riječ kojom se iskazuje nevjerica. Ono nekoliko promila, koliko bi ih mogao zabilježiti najprecizniji detektor sluha, ticalo se moje spoznaje da je netko…
-
Konj i tovar
U doba moga djetinjstva, prije više od pola stoljeća, moglo se ponekad čuti kako za nekoga kažu da je pao s konja na magarca. Živo se sjećam da sam imao velikih problema s tom izrekom. Jer, najprije mi nije bilo jasno kako to čovjek pada s konja na magarca. Mogao sam razumjeti da netko, jašući na konju, izgubi ravnotežu pa ljosne na zemlju; ali, kako se baš u tome času…
-
Magdalenine cipele
Krajem kolovoza otac bi mi poslao nove cipele. Poštom, u paketu zavezanom špagom. Kutija je bila umotana „izvrnutim“ borovskim papirom. Na žigu kojim se poništavala markica stajao je naziv neke – meni tada – još nepoznate bosanske kasabe. Ćaća je bio jako ponosan na pjesnika koji je smislio reklamni slogan firme: „U novi razred, u novim cipelama – BOROVO“ . Moj Bata je to shvatio kao zapovijed. Iako nikada „isprobane“,…
-
Ljubav i jubav
Kad dođe jesen, susreću se u fakultetskim klupama brucošice s juga i brucoši sa sjevera, zgodni momci iz Zadra i Šibenika s lijepim djevojkama iz Požege i Virovitice. Gledaju se sa zanimanjem, ali pomalo i oklijevaju, jer ne znaju kako treba postupiti: je li procedura udvaranja ista u Dalmaciji i u Srijemu, u Međimurju i u Istri? A onda, koliko je podudarno shvaćanje ljubavi u tim tako različitim regijama? Tako…
-
Daj J, budi ozbiljna!
Prije trideset godina, Franja Petrinović, urednik „Polja“,novosadskog časopisa za književnost, i kulturu i društvena pitanja, pozvao me da za tematski broj o smijehu napišem prilog vezan uz temu smijeha u suvremenoj hrvatskoj prozi. Sjećam se da sam napravila neku tipologiju, uvrstila Zoricu Radaković, Borivoja Radakovića, Dragana Ogurlića i Edija Jurkovića, Miru Gavrana i Dubravku Ugrešić. Autorski primjerak časopisa poslali su mi na osječku adresu. Dvije godine poslije tematem „Polja“ nestao…
-
Sažetak nenapisanog romana
„I što, ako se Vama sada nešto dogodi, nakon što izađete na ulicu, padnete pod tramvaj, mislite da će vaša Magdica zauvijek ostati u školi, da je nitko neće podići, odvesti je negdje. Netko će se pobrinuti.“, rekao mi je ugledni zagrebački psihoterapeut, u jesen 2009. godine. Nakon toga je, uz smiješak, nastavio: „I, znate kakvu će biografiju dijete imati: tata umro kad su joj bile tri, mama, spisateljica koju…
-
Vjetar i vitar
Po vrhovima brda u blizini mora vrte se vjetrenjače i prave struju. Taj prizor djeluje tako nekako europski, da prolazniku od toga srce zaigra, te se odmah osjeti pravim svjetskim čovjekom. Ali, brzo će se uvjeriti da ne misle svi tako kao on. Kad, na primjer spomene lokalnim stanovnicima te vjetroelektrane, smjesta će uočiti da oni ne dijele njegovo oduševljenje. Neće oni, doduše, kazati ništa protiv vjetrenjača, ali neće za…
-
Čitanje uz ventilator
Dvanaestogodišnja djevojčica, članica novinarske družine osnovne škole u kojoj sam gostovala prije desetak dana, pogledala me začuđeno kad sam joj na pitanje koliko knjiga godišnje pročitam, odgovorila „Oko pedeset, šezdeset….“ Prvo sam pomislila, i sama uvučena u mozaik priče na temu hrvatskog nečitanja, kako se djevojčica čudi jer joj se ta brojka čini ogromnom, a onda sam – nakon samo nekoliko sekundi – promijenila mišljenje. Njezine velike smeđe oči postale…
