Category / Utorak / Svoj svome

Pavlovi feljtoni

    Loading posts...
  • Prasac i estetika

    U jednoj od onih televizijskih emisija u kojima ljudi naklapaju o svemu i svačemu, a najviše o sebi i svojoj važnosti, čuo sam neku estradnu djelatnicu kako pripovijeda o svome vikendu na Čiovu: vozila je, kaže, bicikl, brala šparoge, išla s prijateljima na ribe, i uopće, sjajno se provela. Pa zaključuje doslovno ovim riječima: uživala sam kao prase. Tu sam se malo lecnuo. Slutio sam, doduše, što gospodična želi reći,…

  • Halteri

    Hoćete li vi meni vjerovati da se u našim novinama nekada vodila polemika o halterima? Bilo je to još u socijalizmu, u jednom od razdoblja liberalizacije, a spor je trajao kratko i vodio se u nekom listu koji je bio specijaliziran za lakše sadržaje. Ali, polemiku je pokrenuo ozbiljan i ugledan autor, napisavši da su sa stanovišta erotike one hulahopke – koje su upravo nekako u to vrijeme zavladale –…

  • Kosa

    Kosa nije samo kosa.      Možda vama ta tvrdnja zvuči banalno, ali meni je ona i istinita i silno važna. Vjerojatno to dolazi odatle što sam se ja s njom susreo vrlo rano, još u djetinjstvu, i što moje sazrijevanje u nekom smislu i nije bilo ništa drugo do prikupljanje dokaza za tu jednostavnu konstataciju koja, ponavljam, glasi: kosa nije samo kosa. Moja je majka, naime, završila brijačko-frizerski zanat. Nije…

  • Šala i škerac

    Dvije najpopularnije televizijske serije što smo ih ikad imali zacijelo su Malo misto i Gruntovčani. Narod ih uvijek gleda, bez obzira na to koliko ih puta reprizirate. A kad kažem narod, onda mislim na sve slojeve stanovništva, bez obzira na imovinsko stanje, naobrazbu, a pogotovo bez obzira na pokrajinsko podrijetlo. Jer, obje su serije bile – i jesu – podjednako popularne i na sjeveru i na jugu, premda je jedna…

  • Pižolot i kultura

    Imam jednu konstruktivnu ideju. Neka naše nadležne ustanove predlože da se pod zaštitu UNESCO-a stavi poslijepodnevni drijemež kao nematerijalno kulturno dobro. Ta je pojava, naime, ključna sastavnica našega identiteta, baš kao Kastavski zvončari ili Sinjska alka. A radi se o kulturnoj tekovini koja je ugrožena, pa joj je zaštita utoliko potrebnija. Taj narodni običaj ima mnogo različitih oblika. Jedni će se ljudi opružiti na kauč i prebaciti preko trbuha ukrasni…

  • Ljubav i jubav

    Kad dođe jesen, susreću se u fakultetskim klupama brucošice s juga i brucoši sa sjevera, zgodni momci iz Zadra i Šibenika s lijepim djevojkama iz Požege i Virovitice. Gledaju se sa zanimanjem, ali pomalo i oklijevaju, jer ne znaju kako treba postupiti: je li procedura udvaranja ista u Dalmaciji i u Srijemu, u Međimurju i u Istri? A onda, koliko je podudarno shvaćanje ljubavi u tim tako različitim regijama? Tako…

  • Vjetar i vitar

    Po vrhovima brda u blizini mora vrte se vjetrenjače i prave struju. Taj prizor djeluje tako nekako europski, da prolazniku od toga srce zaigra, te se odmah osjeti pravim svjetskim čovjekom. Ali, brzo će se uvjeriti da ne misle svi tako kao on. Kad, na primjer spomene lokalnim stanovnicima te vjetroelektrane, smjesta će uočiti da oni ne dijele njegovo oduševljenje. Neće oni, doduše, kazati ništa protiv vjetrenjača, ali neće za…

  • Brdo i ravnica

    Prije više godina vozio sam prema Vinkovcima u društvu Šibenčanina s kojim sam imao mnogo toga zajedničkog, jer bili smo istih godina i pripadali istoj struci. Kad smo stigli otprilike na pola puta – negdje između Gradiške i Broda – opazio sam da se moj suputnik čudno ponaša: vrpoljio se na sjedalu, zirkao kroz prozor automobila pa opet vraćao pogled na svoje ruke, uzdisao i češkao se. Pomislio sam, naravno,…

  • Čamac i barka

    Kad sam kao dijete prvi put došao u Podgoru, upoznao sam svog vršnjaka Antu. Ante mi je još prvoga dana rekao kako njegov otac ima brod i kako bismo se mogli malo provozati. Kad sam pitao majku za dopuštenje, ona je lako pristala, jer je bila uvjerena da će – kad se već radi o brodu – s nama svakako biti i Antin otac. Dogovorili smo se za sutradan, i…

  • Priroda i društvo

    Jednom sam u Zadru imao zanimljiv doživljaj. Bio je nekakav simpozij u zgradi tamošnjega Filozofskog fakulteta, koja je, kao što se zna, smještena na samoj obali. I, tako su po stropu velike dvorane u kojoj smo zasjedali plesali odrazi što ih je stvaralo sunce obasjavajući nemirnu morsku površinu. Ja nisam mogao odvojiti oči od te slike, pa sam stalno zvjerao u strop umjesto da slušam govornike. Ali, nisam sebi mogao…