Category / Prepoznavanje

    Loading posts...
  • Pored vode raste javor

    (velika snaga Mlakićevih voda) Josip Mlakić jedan je od onih autora koji svojom literarnom praksom potvrđuje veliku metaforu po kojoj pisac cijeli svoj život piše jednu – svoju – knjigu. Onako kako treba. Pisci imaju svoje teme i stvaraju svoje Djelo. Konačno bi to trebali prihvatiti i književni kritičari – rijetki koji su ostali – koji se interpretirajući nove naslove istoga autora uvijek iznova iščuđuju autorovoj vjernosti koju iskazuje prema…

  • Povijest u kući patricijske obitelji

    Od prvog dana moje nastavničke prakse pa sve do odlaska u mirovinu, znači puna tri i po desetljeća, sudjelovala sam, ili kao govornik, ili kao slušatelj, u raspravama na temu lektire.  Pitanje lektire usko je povezano s  ocjenama o stanju čitateljstva. Lektirni naslovi nisu dobro pogođeni, a čitatelja u nas i nema. U tome se, uveliko, slažu i učenici i profesori, roditelji i djeca, profesori i roditelji. Slažu se i…

  • Drveni most na hrastovim stupovima

    (roman Veliki hrast Vlade Andrilovića kao polazište priče osobne povijesti) Oca sam viđala rijetko. Jedanput, dvaput godišnje; onda kad bi me dovodili u posjet njegovoj majci, mojoj baki Kati. Stizao bi kasno noću, pješice, najčešće subotom. Iščekujući ga, molila sam Očenaše, jedan, pet, jedanaest. Kad bi ušao u kuću, nisam ustajala. Skutrila bi se na sećiji smještenoj u kutu velike kuhinje. Glumila sam uspavanu malu ljenčinu.  To je bio jedini…

  • Provincija je moja mjera

    Često kažem kako volim ići na književne susrete organizirane u malim gradovima i mjestima naše lijepe domovine. Kad me netko pita jesam li bila u Pakracu, Slatini, Omišu, Ogulinu, Lipovljanima, Zadru, Pleternici,  Donjem Miholjcu, Labinu, Glini, Vinkovcima, Kaštel Lukšiću, Gračacu, Buzetu, pred mojim se očima prvo pojavi slika zgrade njihove knjižnice. U razgovorima s čitateljima često spomenem jedan događaj vezan uz takva moja gostovanja. Dobro se sjećam trenutka kad mi…

  • Tko je đak, a tko učitelj?

    Ne znam je li na samom početku mog novog čitanja Škole pisanja (roman se prvi put pojavio 1994.)  potrebno spomenuti da je, baš neposredno prije pisanja tog romana,  Pavličić bio predavač u radionici kreativnog pisanja pri SC-u u Zagrebu. Podatak zasigurno nije suvišan, ali ne mislim da je ikako važan za doživljaj romana. Samo poučavanje pisanja ne predstavlja ovdje temeljni motiv. Ako bi se „između redaka“ ipak trebalo pročitati što…

  • Dijete riječkog kazališta

    Gradovi imaju svoje pisce. I pisci imaju njih. Znam koliko je Nedjeljko Fabrio volio Rijeku. Grad mu je uzvraćao zahvalnost. Razumjela sam njihov razgovor o međusobnim dugovima. Pisac je dužan zavičaju, a zavičaj je dužan prepoznati svoga pisca. Kako bi se samo njih dvoje zajedno radovali da je On, Nedjeljko, mogao svjedočiti Njoj, prijestolnici kulture, i kako bi Ona, prijestolnica kulture, uzdignute glave predstavila Europi – kojoj je Fabrio pripadao…

  • Andrić i Mlakić

    Veznik i u rečenici se ponaša kao most u reljefu. Povezuje slično i različito, slično i slično, različito i različito. I u svim varijantama i mogućnostima donosi novi smisao sjedinjenim činjenicama. Samoglasnikom i približuju se riječi u jednoj rečenici, njime se iz jedne lakše prelazi na drugu. Veznik i može i spojiti što je pisac slučajno ili namjerno razmaknuo, kao što most može povezati ono što je Bog u prirodi,…

  • I ljuta godina ima svoje vrijeme

    Mladi pedagog, zaposlen u osnovnoj školi koju je pohađala moja kći, organizirao je, u jesen 2013. godine predavanje na koje je pozvao roditelje učenika petog a i petog b razreda.  Na pozivu koji je ujedno vrijedio i za roditeljski sastanak, bila je ispisana samo jedna točka dnevnoga reda.  Ne sjećam se više kako je točno glasio naslov predavanja, ali znam da je iz njega odmah bilo vidljivo kako nas mladi…

  • SMS

    Ne mogu se točno sjetiti godine u kojoj su me podaci ispisani na knjigama počeli zanimati  na isti način kao i središnji njezin dio. Ne znam jesam li svojim studentima pomalo čudna u trenucima kada lektirnom naslovu pridružujem godinu pojavljivanja, otkrivam nakladnika, naglašavam urednika i na kraju spominjem naziv biblioteke. Nerijetko vodim računa i o načinu na koji  pojedini podatak prezentiram. Grimasom i promjenom glasa nastojim upozoriti na ono što…

  • Lektira za političare

    Studenti su se samo smiješili kad bih im znala, u godini predsjedničkih, parlamentarnih ili lokalnih izbora, reći kako bismo trebali napraviti popis hrvatskih romana koje bi kandidati – prije nego li dođu na izborne liste – trebali pročitati. To je podrazumijevalo da bismo mi, kao ispitivači koji daju dopusnicu, dobili svojih pet minuta moći. Pristupnici bi morali znati kako se Krsto Frankopan ponašao u tamnici, tko je slomio Petra Krešimira…