Category / Četvrtak / Bilješka o piscu

Nikada nisam išla u vrtić. Za to nema potrebe,odgovarala je moja teta svima onima koji su se usudili primijetiti da bi djetetu bilo korisno družiti se i s vršnjacima. Zavidjela sam djevojčicama koje su u grupama, uz asistenciju školovanih drugarica, u lijepoj prizemnici na rubu Pejačevićeva parka, crtale cvijeće i zvijezde petokrake, izrađivale mala radnička odijela i kartonske satove. Zavidjela sam im i što se igraju konobarica i gostiju pa…

O mojoj susjedi gospođi C. nećete naći podatke ni u leksikonskim natuknicama ni u povijesnim priručnicima, pa čak ni u spomenicama amaterskih pjevačkih društava i folklornih zavičajnih skupina. Njezina smirena biografija ne bi danas bila zanimljiva ni psihoterapeutima ni piscima ljubavnim romana. Jer, tužne trenutke vlastitog života gospođa C. prihvaćala je pomirljivo, ne tražeći njihovo korijenje u djetinjstvu i ne određujući traumatične točke potaknute postupcima bližih i daljih predaka. Oni…

Odnedavno sve češće prelazim granični prijelaz na Savi. Nakon carine usporavam vožnju. Želim provjeriti jesu li oblaci gušći nego što su bili nekoliko mjeseci prije. Do konačnog odredišta  često se zaustavljam. Broj popijenih kava svakim je putovanjem sve brojniji. Dok pospanim konobaricama plaćam preslatku tekućinu obogaćenu gustim socem, redovito mi se na zidovima, nijansiranim sivilom sagorjela duhana, ispisuje isto pitanje: „Čija sam“? Trošne ceste daruju pažljivu promatraču rijetke slike. Vozila…

U predavaonicu je ulazio petnaest minuta do osam. Stao bi uz katedru, izvadio papire i popravio kravatu. Volio je doći prije studenata. I nakon deset godina rada, još uvijek je osjećao tremu. U praznoj dvorani, ponavljao bi rečenicu: „ Danas ćemo odgovoriti na pitanje vezano uz…“ Jer, ako krene bez zamuckivanja, sve će dalje, govorila je majka, teći „kao po loju“. Znao je ispod naočala pogledavati djevojke dok se spuštaju…

Snijeg je te godine okopnio sredinom siječnja. Noću su naišli topli vjetrovi, a već u podne voda se počela slijevati s brda. Nakon dva dana nadcestar Fabijan natakao je gumene opanke i krenuo pješice obići puteve. Znao je da su snažne bujice ostavile ulegnuća i da će se po takvim cestama teško odlaziti do škole, na ispovijed fratru i po pomoć ljekaru. Sunčani dani koji su – neupamćeni do tada…

“Bog čuva one koji bježe”, govorio je pater Celestin, svećenik kojeg sam se u osnovnoj školi bojala više od svih nastavika. Na izrečeno je zaboravljao čim bi s propovjedaonice primijetio da je nekolicina nas nedjeljnu svetu misu napustila odmah nakon Podizanja. Zbog toga je već dan poslije, na vjeronauku, održavanom prije prvog sata jutarnje školske smjene, dodavao: “Ali i one koji gone”. One zbog kojih se bježi, a koji ostaju…

(priča o Šekiju) “Po priču moraš doputovati”, rekao mi je Luka, prijatelj kojeg nisam vidjela godinama, ali s kojim se, kroz sve to vrijeme, čujem redovito nedjeljom prijepodneva. Odnedavno izmjenjujemo poštu koju nazivaju elektronskom. Naše su rečenice još uvijek početničke; bave se meteorološkim prilikama u regijama u kojima živimo, komentiraju nepromišljene poteze vladajuće stranke i prenose obavijesti o bolestima zajedničkih poznanika. Intimne priče i dalje su ostale pod nazorom telefonskih…

Moja je pokojna majka voljela pričati priče. Sjećam se i sad, a na pragu sam prve zrelosti, kako bi navečer, samo nekoliko minuta nakon što bih joj poželio laku noć, pažljivo sjedala na rub mog kreveta i dan na odlasku pretvarala u rečenice. Činila je to od trenutka kad nas je napustio moj otac. Njoj su tada bile četrdeset i tri, a ja sam upravo navršio trinaest godina.  I bio…