Category / Četvrtak / Bilješka o piscu

ulomci iz mojih knjiga i o mojim knjigama

    Loading posts...
  • Rođena na Božić

    Za Veroniku Ž. govorili su da je nježno lijepa. I dodavali: „Kao da nikada nije rođena među nama.“  – Jednom ćeš o meni morati napisati priču – rekla mi je prije punih deset godina. Bila je to posljednja rečenica koju mi je Veronika uputila  nakon što smo pred zračnom lukom izašle iz taksija. Nije mi dopustila da je otpratim u zgradu. Nije se čak ni okrenula, nije mahnula, nije poslala…

  • Lijepa li si, čija li si…

    Na mom radnom stolu, u stanu na zagrebačkoj Trešnjevci, stoji metalna  tabakera. Poklopac joj je neravan, a ugravirane šare godinama postaju sve nejasnije. Nisam je mogla sačuvati od tamnjenja, sitne hrđe i vremena, ali je čuvam od zaborava.  Prisvojila sam je prije pet desetljeća i proglasila svojom. Ona je već tada bila u visokim godinama. Njezina tadašnja vlasnica, baba Jela, prijateljica moje bake, dobila ju je od svoje svekrve, u…

  • Šivanje po mjeri

    Uvijek sam osjećala veliku nelagodu kad bi me netko pitao volim li više sestričnu iz Trsta, ili onu iz Borova, je li mi draži stariji ili mlađi stric. „Ajd, sad kaži…“, započinjali bi. Plašila sam se jer sam znala da je to samo nevažan uvod i da će nakon toga uslijediti pitanje volim li više mamu ili tetu. A odgovoriti na to nije se moglo jednom krnjom rečenicom. Trebalo je…

  • Sentimentalni smiruju svijet, ako im to dopustite

    Pisci vole riječ „dokolica“. I svoju ljubav prema njoj prenose, snagom zaraze, na svoje čitatelje. Prvima je potrebna da bi uopće bili u stanju ponuditi rečenice, a drugima da bi od tih istih primljenih rečenica, u mirnoći i staloženosti, satkali svoju priču. Kakva će se priča izroditi, ovisi o rezultatima naše borbe u bitci zvanoj pravo na dokolicu.  Samo u pričama žena može biti ljupka a da je zbog toga…

  • Osiđelica

    Osobna iskaznicaime: Osiđelicaime roditelja: Ivo Vojnovićprebivalište: Geranium Priča je moja dosadna. Anatomija jednog srca ružne stare cure. Znam da mislite tako. I zbog toga se ne ljutim kad čujem da mlade djevojke moj život komentiraju upravo riječju dosada. Čitaju me usput. Dođe mi da im kriknem: «Ne vjerujte životima koje vam nude u žurnalima. Baršunaste ruže ne rastu na škrtoj zemlji.“ Život često nije nažalost nego dosada, a osobito život…

  • Ja

    Luka i ja rođeni smo iste godine. I odrasli smo u istom gradiću; on s jedne a ja s druge strane željezničke pruge. Livade s obje strane bile su posve nalik jedna na drugu, ili je to bila samo jedna livada pravedno raspodijeljena između njih i nas. Mi s ove igrali smo nogomet, a oni s one graničara, mi s ove išli smo u jutarnju, a oni s one u…

  • Nije sa svakim piti kavu

    Odnedavno najbolju kavu pijem u kuhinji svoga brata. Nisam sigurna pijem li nju ili samo sjećanje na neku njoj okusom vrlo sličnu. Možda pijem Jeleninu? Ipak, Jelenina je bila oporija, a bratova je mekša, lako se slijeva grlom. Supruga moga brata pije nesicu. Moj brat, njegova kći Anđela i ja pijemo ukuhanu. Brat jaču i gorču, a nas dvije tanju i slađu. Tanju i slađu ćeifim dok pišem priču (umjesto…

  • Požurite že-ne moje

    „Zagreb je lijep ljeti, kad ga napuste njegovi stanovnici“, rekao je Bosanac zaustavivši auto ispred moje zgrade. „Nekako si požutjela, možda sam prebrzo vozio. Izvini, do ponoći moram biti natrag u svojoj državi“, pravdao se. Gotovo da sam krenula s: „Kao da samo ti imaš državu, daj čovječe“, ali sam se na vrijeme predomislila. Njega se nije moglo ničim uvrijediti osim glasnom sumnjom u opstojnost te države. „Pojela sam porciju…

  • Sažetak nenapisanog romana

    „I što, ako se Vama sada nešto dogodi, nakon što izađete na ulicu, padnete pod tramvaj, mislite da će vaša Magdica zauvijek ostati u školi, da je nitko neće podići, odvesti je negdje. Netko će se pobrinuti.“, rekao mi je ugledni zagrebački psihoterapeut, u jesen 2009. godine.   Nakon toga je, uz  smiješak, nastavio: „I, znate kakvu će biografiju dijete imati: tata umro kad su joj bile tri, mama, spisateljica koju…

  • Nevoljni pastir

    Podne je. Za dva sata trebam krenuti na ispraćaj. Prije desetak minuta nazvao me  gradonačelnik i, bez ikakvog okolišanja, bez dobar dan i kako ste patere, počeo izdavati naputke za današnji obred ukapanja. Drsko, bahato, kao da razgovara sa svojom pripravnicom, a ne sa svećenikom koji je došao u njegovu župu  dvije godine prije nego što se balonja rodio.  Ne osjećam se dobro. Baš sam se nasikirao. On bi da…